Piše: Ivana Kralj, psiholog
Komunikacija
Najjednostavnija definicija komunikacije bila bi da je to proces prenošenja informacija od pošiljatelja do primatelja, putem komunikacijskih kanala. Pošiljatelj je ona osoba koja poruku kodira i njome izražava neku namjeru, a primatelj osoba koja tu poruku dekodira odnosno interpretira.
Interpersonalna komunikacija je nepovratna i neponovljiva, a kad se dvije osobe nađu zajedno, nemoguće je "ne komunicirati". Naime, ljudi ne komuniciraju samo riječima - postoji verbalna i neverbalna komunikacija. Prema nekim istraživanjima samo se nekih 7% do 25% poruke prenese riječima, dok ostatak od 75% i više odlazi na neverbalnu komunikaciju tj. izraze lica i očiju, pokreta, stava tijela, tona, intenziteta i boje glasa. To posebno trebamo imati na umu ako znamo da su riječi pod našom svjesnom kontrolom, dok neverbalni znakovi to nisu. Loša komunikacija može biti uzrok velikih nesporazuma, a poznavanje neverbalnih znakova može nam pomoći izbjeći ili barem smanjiti nesporazume.
Unatoč velikom napretku komunikacijske i informacijske tehnologije, pogreške u komunikaciji nisu se smanjile i dobra je komunikacija puno češće izuzetak, nego pravilo. Većina problema u komunikaciji proizlazi iz činjenice da ljudi misle kako je komunikacija nešto urođeno, samo po sebi razumljivo. Međutim, treba upamtiti da se dobra komunikacija uči i vježba, to nije nešto s čim se rađamo.
Ukoliko želimo bolje razumjeti sebe i druge ljude, trebamo popraviti svoje komunikacijske vještine.
